Eksperti otkrivaju: Koliko sati nedjeljno treba da radite?

Većina nas radi kako bi preživjela. Ukupan broj zaposlenih u Bosni i Hercegovini u novembru 2020. godine iznosio je 520.882. Kako bi tržište rada… pa… radilo, zaposlenici se trude da održe optimalnu ravnotežu između poslovnog i privatnog života – delikatni ekvilibrijum između rada i svega ostalog. Ipak, koliko sati nedjeljno bi trebalo da radimo kako bi se održao taj balans predmet je goruće naučne debate.

U devetnaestom vijeku, industrijalac i aktivista za prava radnika Robert Owen kreirao je čuveni, navodno idealni model 8 sati radi – 8 sati rekreacije – 8 sati odmora. Njegove preporuke su do danas ostale standard, te nedjeljno radimo 40 sati, odnosno po osam sati svakog dana od ponedjeljka do petka. Ovako ustrojena radna nedjelja je pravni izum koji datira još iz doba Industrijske revolucije. Prije donošenja odgovarajućeg seta zakona, ljudi su rutinski radili i do 16 sati dnevno.

S obzirom na to da se ekonomija mijenja kao rezultat globalizacije i novih poslovnih modela, radna nedjelja takođe počinje da poprima novi oblik. Broj sati i dalje nije finalizovan, a period od ponedjeljka do petka je i dalje omražen među mnogima. Uprkos tome što su zakoni za prava radnika namijenjeni zaštiti ljudi na poslu, bilježi se porast sindroma izgaranja, tzv. burnouta, pogotovo među mlađom populacijom.

Posljedica ovoga jeste ponovno otvaranje ekspertske rasprave o tome koliko dugo treba da traje idealna radna nedjelja – a eksperimenti su već započeli.

Na primjer, vlada Švedske je pokušala da skrati radni dan na šest sati kako bi povećala produktivnost, što je dalo obećavajuće rezultate. Neka preduzeća iz Singapura namjerno završavaju radni dan u 15.30 kako bi omogućila zaposlenima da uživaju u kulturnim aktivnostima u poslijepodnevnim časovima.

Postoji li formula za izračunavanje broja radnih sati u toku dana? I koliko dana nedjeljno bi trebalo da radimo?

Inverse se obratio sociologu, profesoru menadžmenta i ekonomisti kako bi dali svoju perspektivu savršene radne nedjelje. Njihov izvještaj otkriva možda i očekivanu istinu: savršena radna nedjelja vrlo vjerovatno uopšte ne postoji.

Jedna veličina ne odgovara nikome

Christoper Barnes, vanredni profesor na Univerzitetu u Vašingtonu, kazao je da nema dobar odgovor na pitanje koliko sati u nedjelji osoba treba da radi u savršenoj situaciji.

„Ono što želimo da znamo je pravi broj radnih sati. Međutim, nemamo opipljivi broj koji možemo primijeniti na sve”, objasnio je i nastavio, „uzrok tome je djelimično to što nauka nije dovoljno razvijena, a djelimično to što bi se broj svakako prilagođavao u skladu sa različitim kontekstualnim nijansama.”

Upravo te „kontekstualne nijanse” predstavljaju veći problem prema njegovom mišljenju. Svaka osoba je drugačija, ima drugačije spoljašnje pritiske i vještine, što otežava pronalaženje broja radnih sati.

Ekonomista na Univerzitetu Stanford John Pencavel se slaže.

„Ne postoji idealna tipska radna nedjelja. Šta to uopšte znači? Idealna iz čije perspektive: zaposlenih ili poslodavaca?”, zapitao se on. Različitosti se, tvrdi on, rađaju iz vrste posla koju pojedinac obavlja, kompanije u kojoj radi, njegovih očekivanja i privatnih okolnosti.

„Ne postoji veličina koja odgovara svima”, zaključio je Pencavel.

U nastavku pročitajte šta naučnici znaju o trajanju savršene radne nedjelje.

Kvalitet ispred kvantiteta

Intenzitet posla i društveno okruženje na radnom mjestu su takođe ključni faktori, kako je Daiga Kamerade-Hanta, sociološkinja rada i zapošljavanja na Univerzitetu Stanford, naglasila za Inverse. Vrijednost odrađenog posla je isto tako značajna, dodala je ona.

„Ono što je bitno nije broj radnih sati – dakle, nije kvantitet već kvalitet taj koji doprinosi našem mentalnom zdravlju i blagostanju”, kazala je. Kamerade-Hanta trenutno sprovodi istraživanje s fokusom na ovo pitanje.

„Ono što pravi najveću razliku je smislenost rada.”

Koliko rada je premalo rada?

Tim naučnika, među kojima je bila i Kamerade-Hanta, 2019. godine je izradio studiju i došao do saznanja da nema velikih promjena u ocjenama blagostanja ljudi bez obzira na to da li su radili 8 sati ili 48 sati u nedjelji.

Zanimljivo je da su otkrili da je čak i najmanja količina posla, između jednog i osam časova, bila dovoljna da „proizvede osetne benefite za mentalno zdravlje i blagostanje” kod ljudi koji prethodno nisu radili. Rezultati sugerišu da bi trebalo da obavimo određenu količinu posla kako bismo ostvarili najosetnije benefite po svoje mentalno zdravlje, ali pitanje konkretnog obima te količine posla i dalje ostaje otvoreno.

Previše rada će vam potencijalno naškoditi

Jedva stvar je sigurna: čovjek može raditi previše.

„Trenutno je opšteprihvaćeni standard radna nedjelja u trajanju od oko 40 sati, zavisno od zemlje. Brojna istraživanja ukazala su na to da je više od 48 časova rada tokom jedne sedmice loše po zaposlenog”, naglasila je Kamerade-Hanta.

Stručnjaci otkrivaju da pretjerano dugo radno vrijeme, što je obično više od 45 sati nedjeljno, podriva naše fizičko i mentalno zdravlje, i to na više načina. Prekomjerni rad se povezuje sa rizikom od srčanih problema, uključujući nepravilne otkucaje srca, razvoj akutnog infarkta miokarda i koronarne bolesti. Takođe povećava rizik od srčanog udara. Rezultati nekih studija uspostavljaju vezu između previše rada i dijabetesa i hipertenzije.

Istovremeno, kraća radna nedjelja bi značila i određenim starosnim grupama poput starijih i male djece. Radno aktivni stanovništvo bi imalo više vremena da se posveti brizi o njima, olakšavajući pritisak na javne resurse i privatne ustanove za njegu.

„Prekovremeni rad može da ima značajne implikacije. Što više vremena provedemo na poslu, manje vremena imamo za druge bitne stvari u životu”, objasnila je ona.

Pa, koliko bi zaista trebalo da radimo?

Dobro pravilo je da barem jedan od sedam dana bude apsolutno slobodan – sedmodnevna radna nedjelja zaista guši produktivnost, smatra Pencavel. Ovaj ekonomista sa Stanforda bi volio da vidi više eksperimentisanja radnika u polju strukturiranja njihovih radnih nedjelja.

„Isprobajte u periodu od jedne godine vikend od tri dana i pogledajte kakvu razliku u rezultatima pravi. Poslodavcima se isplati da eksperimentišu sa različitim radnim vremenom”, konstatovao je Pencavel.

S njim se slaže i Kamerade-Hanta. „Kao društvo u cjelini, vjerovatno bi trebalo da malo više razmislimo o tome kako naši poslovni životi izgledaju i budemo maštovitiji kada je riječ o formi naše radne nedjelje.” Ona ističe da je naše razmišljanje često ograničeno onim što je naizgled moguće, umjesto da misli usmjerimo ka tome kako bismo voljeli da naša organizacija posla u društvu zaista izgleda.

„Različiti načini rada i života su izvodljivi”, kazala je ona. 

Pored izmjene radnog vremena, postoje druge metode za transformaciju posla.

Korišćenjem tehnike određivanja prioriteta, na primjer, kao i suzbijanjem izvora prokrastinacije ili konzumiranjem kafe — radnici širom svijeta pokušavaju da pronađu alternativne metode da povećaju svoj nivo produktivnosti i smanje svoj nivo stresa.

Izvor: Inverse